 |
| Ditiramb, 14.ožujka 1980. |
“Zapadni pop glazbenici tada nisu mogli ni primirisati komunističkoj diktaturi - pogotovo anglofoni rokeri. Beatlesi su i desetljećima kasnije bili zabranjena roba. No druga priča su bili muzikalni Slaveni iz socijalističke Jugoslavije. „Znaš, stvar s uspjehom naših svirača bila je u tome što smo mi njima prodavali zapad na istočni način i istok na zapadni. To je značilo stanovitu scensku pojavnost, drugačiju orkestraciju, bendovsko praćenje pjevača... Neki od naših bili su tamo superzvijezde... Ja sam bio onako, srednje uspješan' - Arsen Dedić
U vlaku estradnjaka čija je destinacija bila druga strana “željezne zavjese” priključio se i zadarski sastav Ditiramb.
Momo Buterin: Krajem 70-tih bila je česta praksa da su se radile zajedničke turneje s većim estradnim zvijezdama pa su nas tako često angažirali kao bend za zagrijavanje koji bi nakon toga imao ulogu kao prateći sastav spomenutih. Olivera Dragojevića pratili smo od njegovog početka. Sa Milkom Čakarun Lenac, Zdenkom Kovačićek, Duškom Lokinom, Đani Maršanom, Darkom Domijanom i Ivo Mojzerom prokrstarili smo tako skoro sve države bivšeg SSSR-a. Prije glavnog nastupa obično smo imali instrumentalne nastupe koje su sadržavale interpretacije Herbie Hancocka i Billyja Cobhama. Tamo su svirali skoro svi eminentniji izvođači iz bivše Jugoslavije a prednjačili su estradnjaci iz Zagreba i Beograda. Ivica Šerfezi dolazio bi u banku iz koje bi izlazio doslovno s koferom punim novca. Rusima su tada plesnjaci bili jedina zabava osim kina i cirkusa pa je i posjećenost takvih manifestacija bila očekivano velika. Ruske bi obitelji tako dolazile jednom mjesečno u hotel na plesnjake gdje su se ubijali alkoholom do besvjesti. Među publikom smo primjetili da podosta muškaraca imaju po jedan ili više zlatnih zuba. Objasnili su nam da su time isticali svoj statusni simbol. Kao strani državljani u SSSR-u obavezno smo morali imati “čuvanje” od tamnošnjih sigurnosnih službi. Mali se problem pojavio kad se jedna od ženskih čuvara naljutila na Maksa koji je odbio njeno napadno udvaranje.
Maks Gregov: -Pa bilo me strah, pa koga ne bi bilo strah ući u sobu s KGB-om!
"Jedna od nezgodnijih scena bila je zajednička turneja Zdenke Kovačićek i Duška Lokina. Zdenka je popila koju čašicu više pa je došla na ideju da iz sobe u kojoj je spavao Duško Lokin ukrade njegovu famoznu periku. Da odustane od te ideje bilo ju je teško odgovoriti. Ulazi u njegovu sobu, s noćnog ormarića uzima periku i stavlja je sebi na glavu. Budući da joj je šuljanje po sobi odalo njeno vlastito hihotanje, u trenutku, polusneni Duško se budi te počinje scena kao iz crtića Tom i Jerry. Zdenka bježi po hotelu s njegovom perikom na glavi dok je Lokin okolo lovi i urlajući po hodnicima cijeli hotel diže na noge. Stvar ubrzo spašavaju dvoje ruskih portira koji ih teškom mukom uspiju na kraju razdvojiti i smiriti situaciju."
 |
Basist Momo Buterin s Ditirambom u Kievu, SSSR 1980. godina
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.