KVEKERI vs. ALBATROSI: Priča o koncertu koji su nam roditelji prešutjeli

Priča iz kamenog doba zadarske rock scene: rezanje kika škarama, vitlanje batinama, poderane ženske čarape, ulični rat grafitima i dva prebučna benda.

VIS Kvekeri (1964.)

Vjerojatno ne postoji adolescent koji se na putu svog glazbenog sazrijevanja nije susreo s već izlizanom roditeljskom frazom - "u moje vrijeme nije bilo tako..." 

Od odgojnih primjedbi kako na zvučnu tako i na modnu estetiku koju svaki generacijski glazbeni val prati svoje sljedbenike, nisu neizostavni i pripadajući kodeksi ponašanja u javnosti. Stoga, sliku starije generacije koje je uhvatio prvi plimni val rocka često zamišljamo kao aktere iz crno bijelih noir filmova, na crtu odjevene mlade ljude nesklone konfliktima koji su svoje prve glazbene idole pratili uglavnom mirnim stiskavcima po plesnim dvoranama i terasama uz lagane zvukove Paul Anke ili Elvis Presleya  za razliku od kritiziranih sadašnjih trendova poput  "stage divinga", "pogo" ili "headbanginga". 

Međutim, da li je to doista bilo tako? 

Za potpuniji odgovor vratit ćemo se vremeplovom negdje u početke 60-tih godina, kad su prvi zadarski bendovi zaraženi klicom globalne epidemije zvanog r'n'r  počeli sa svojim prvim javnim nastupima. VIS Koralji svoje prve taktove izvode već daleke 1961-e, Kondori 1962.-e, zatim Siluete 1963.-e, Karavele 1967.-e...

Budući da tonski i video zapisi iz tog vremena spadaju u ladicu rariteta, atmosferu prvih takvih svirki, nažalost jedino smo uspjeli pronaći u požutjelim novinskim reportažama koje datiraju iz tog vremena. Jednu od takvih prenosimo vam u cjelosti u kojem je vrlo živopisno opisan koncert dva mlada sastava - Kvekeri i Albatrosi, pa ćemo stoga ukratko predstaviti ova dva aktera. 

Video galerija: Kvekeri i Albatrosi

VIS Kvekeri su jedni od zadarskih sastava  osnovani u prvom valu rocka u našem gradu. Aktivno su djelovali od 1963.-e u sljedećoj postavi: Miljenko Vukić - Bakula (bas gitara), Branislav Ilić - Bane (solo gitara), Bobo Grgić (udaraljke), Čedo Peruza (vokal) i Proka (bubanj), Peko Egić mjenja Čedu 64.-e ali ubrzo se Kvekeri brzo vraćaju na prethodnu formaciju. 

Albatrosi polijeću oko 1964. te nakon dosta izmjena članova trag im se gubi negdje početkom 80-tih, Neven Filipi (gitara, vokal), Ivica Fadić (gitara), Milivoj Sindičić (bas gitara), Mišo Adum (bubnjevi). Članovi u 1976.-e: Marija Adum, Mišo Adum, Marinko Rušev-Bepo, Goran Barić i Nenad Nakić-Njake, 1977.-e: Nenad Nakić-Njake, Goran Barić, Mišo Adum i Marija Adum te 1980.-e: Nenad Nakić-Njake, Mišo Adum, Emil Šprljan, Marija Adum i Venci Pavić. 

Među mladima u to vrijeme često je kružila interna krilatica - "bolje plesat boogie-woogie nego radit na prugi", povezana vjerojatno sa radnim akcijama koje su se provodile diljem bivše države nakon drugog svjetskog rata. Kako se nerijetko u takvim akcijama provodila taktika natjecateljske naravi (tko će brže, više, jače) možda je iz tog razloga i jasnija poveznica na koji su se način organizirali i prvi koncerti grupa modernijih trendova. Naime, organizator bi suprostavio dva izvođača, a publika bi svojom reakcijom odlučivala tko je ostavio bolji dojam na bini.

Iz priloženog novinskog članka u kojim se opisuje glazbeni dvoboj Kvekera i Albatrosa, dobija se dojam da čitamo reportažu sa jednog od finalnih derbija između Dinama i Hajduka u kojem su ozbiljno zakazale mjere osiguranja popračenih još sa nizom organizacijskih propusta. Vjerujemo, naravno, da je ovo bio samo jedan od izdvojenih slučajeva koje se nisu ponavljali i na budućim manifestacijama ovakvog tipa. Uputimo se dakle na mjesto radnje, pedesetak godina u prošlost - zadarski Dom sindikata:

KONCERT OD 220 VOLTI 

Čudo jedno, ljudi moji! Ovaj se grad podijelio. Ozbiljno i nepovratno. Zacarila se a njemu ideološko-estetska borba. Tabori su žestoki u zastupanju svojih stavova. Nitko živ ne bi se tu snašao i presudio stvar. Protivnici su nepomirljivi. Samo što ne ujedaju… Sve je počelo nevino. Od jednog koncerta. Ta priredba, naime, tako je nazvana. Široke omladinske mase, među kojima smo zapazili i nekoliko brkatih građana, nagrnule su u Dom sindikata. Velik događaj: sviraju “Kvekeri”. Protivnici su im “Albatrosi”. Umjetničko nadmetanje, dakle. Publika je tu, da presudi tko je bolji. I počeo je taj koncert! Izašli na binu čupavi momci. Imalo se što čuti i vidjeti. Tu su gitare. Tu su bubnjevi. Električne centrale širom zemlje počele su u tom času grcati od posla. Nikako da osiguraju dovoljno struje. Gitarijada kakva u Zadru još nije viđena. Udaraju "Kvekeri". Ali se ni "Albatrosi" ne šale! - Drž'ga - navija publika. - Dajte im uboga! – odgovaraju navijači "Albatrosa". - U sali tutanj. Što od glazbe, što od navijanja – pucaju zidovi. Topću noge, bride dlanovi od pljeskanja. Jedni su za "Kvekere". Drugi nepomirljivo zastupaju "Albatrose". Dvorana se podijelila. I protivnici se dohvatiše kose. Jedni druge muvaju laktovima pod rebra. Zviždanje. Urlanje. Trešti glazba s bine. Kao da se sveti Ilija Gromovnik vozika svojim kolima po dvorani. Jedan ljubitelj svirke, navijač "Kvekera", u silnom oduševljenju reže škarama kike zastupnici «Albatrosa». Ona ga grebe po licu. Krv lipti. Samo što ne padaju mrtve glave... Jedan od momaka urla, vitlajući batinom: - Tko je za "Kvekere"? Prevrće očima. I udara po glavi najbližeg navijača iz protivničkog tabora... Dotle trudbenici «Elektre» svi na dežurstvu, spadoše s nogu, uklanjajući prekide struje izazvane silnom potrošnjom električne energije. Mreža se opteretila do maksimuma. Prijeti opasnost da grad za više dana ostane u mraku. Glazba na bini udara tuš. Kao da gromovi grme. Drugovi i drugarice! – dere se netko s bine. – Ovako ne može više! Prijete nam drugovi iz Sindikata da će prekinuti koncert! Publika se malo primiruje. A zatim opet – sve tutnji. Ruši se dvorana, pada žbuka. Rezultat koncerta: stotinjak modrica. Hrpa počupane kose, dvadesetak rasparanih kaputa. Djevojke su ostale bez čarapa. Pedeset prijatelja, podijeljenih u navijanju, više međusobno ne govori... Na tome bi se, možda i svršilo, da je na koncertu pala odluka: bolji su "Albatrosi". Ili: bolji su "Kvekeri". Ali to se nije desilo. I navijačke strasti prenijele su se na ulice. Estetska borba nastavlja se po gradskim fasadama. Puni zidovi parola: - Ua "Kvekeri"! Dolje "Albatrosi"! - Naprid naši! Smrt "Kvekerima"! Sve to možemo pročitati ovih dana na uličnim fasadama. Grad se podijelio. Borba mišljenja traje. I dopisivanje po zidovima ne jenjava. Umiješani su u sve to i neki brkati građani. Vele, da su to roditelji glazbara iz oba sastava. E, stvarno: čudo jedno, ljudi moji! Ne ponovilo se – još će nam se među se isklati mladi naraštaj! B.M.