Zvučna slike Maraske u 1984.-e, slika je poput svakog poludovršenog stambenog kvarta. Nadvikivanje radnika, škripa mješalica, dizalica, beštimanje novopridošlih stanara koji se muče s veš mašinom u zgradi bez lifta. Tu sliku razbija jedan mali kadar smješten u ulazu 9c, gdje su nečiji prsti na pianu iz stana na prvom katu s lakoćom izvodili stvari Mike Oldfielda, improvizacije tada popularnih top of the pops hitova te nama klincima neke nepoznate melodije koje su zarazno dobro ulazile u uho.
Haaaaaj, ja sam Oljaaa! - upoznajemo se sa tada pomalo brbljavom sedamnaestogodišnjom susjedom, uredno odjevene po zadnjoj modi iz švapskog časopisa Bravo.
Iako tek na pragu punoljetnosti, njena kreativna hiperaktivnost i vanserijski talent već su je odveli u prve autorske angažmane s renomiranijim glazbenicima - te godine izlazi prvijenac electro-pop grupe Passage (u sastavu Ernesto Masnov, Dalibor Musap, Ozren Braković i Davor Musap) gdje se potpisuje kao autor većine tekstova na albumu.
Iako tek na pragu punoljetnosti, njena kreativna hiperaktivnost i vanserijski talent već su je odveli u prve autorske angažmane s renomiranijim glazbenicima - te godine izlazi prvijenac electro-pop grupe Passage (u sastavu Ernesto Masnov, Dalibor Musap, Ozren Braković i Davor Musap) gdje se potpisuje kao autor većine tekstova na albumu.
Surađuje s članovima grupe Atlantski poremećaj, opus vlastitih kantautorskih stvari raste, prvi demo snimci vrte se na postaji Radio Zadar, već sa šesnaest godina u rukama drži svoj prvi hit koji će poslije snimiti u duetu s Jasenkom Hourom i Prljavim kazalištem. Čini da joj je u tom periodu rezervoar sa kreativnim gorivom pun do vrha, zalet je strelovit, ali nažalost na toj cesti pojavljuju se i skliski zavoji koji će je pratiti do kraja putovanja.
Balans između neospornog talenta i neshvatljive autodestrukcije, rezultirale su sa dosta krivih koraka u njenom naglom karijernom usponu.
Tadašnju gradsku scenu ukratko je opisao Želimir Sain, novinar nekad renomiranog glazbenog časopisa Đubox, pjesnik, tekstopisac, menadžer Atlantskog poremećaja i Olje Dubroje:
U Zadru sam upoznao mnogo umjetnika. U kafiću Basket sam napravio glazbenu slušaonicu s raznovrsnim programom. U taj kafić je počela dolaziti sva zadarska ekipa. Djelovao je tamo bend Atlantski poremećaj, čiji sam postao menadžer. Snimili smo pilot singl Sam sebi djevojka i Abeles za Dokumentarnu, jednu nezavisnu ljubljansku kuću. Glazbu su napisali Zvonimir Zrilić i Toni Pajkin, a ja sam napisao tekst. Bili su žestoki, odličan, najbolji zadarski bend tada. “Rasturili” su na zagrebačkoj svirci posvećenoj košarkašu Srebrenku Despotu i počelo se o njima pričati u jugoslavenskim razmjerima.
Pronalazio sam i talente kao što je Olja Dubroja. Bila je fantastična kantautorica, ali u jednoj fazi okrenula se porocima, što ju je uništilo. Miljenko Kessler-Mljac i ja smo otišli u izdavačku kuću Suzy i kod urednika Ranka Antonića smo ishodili da Olja snimi album prvijenac, jer je imala dobre stvari, između ostalog i pjesmu Sladoled koju je snimila s Prljavim kazalištem, no imala je i fine balade. Kada je urednik poslušao što smo donijeli, bio je jako zadovoljan. No, odjednom, kada smo trebali početi snimati, Olja nestane. Ipak se pojavila u Ljubljani s Rastkom Miloševim gitaristom Parnog valjka. Došla je u Hotel “Slon” u Ljubljani, gdje smo odsjedali. Tamo su se žestoko “rasturili” svim i svačim, ja sam pretjerao s viskijem, pa sam zakasnio na sastanak i miks s tehničarom a bio sam i producent te ploče, jer sam imao viziju u glavi kako to treba zvučati. On je miksao sam i dan danas se ne mogu načuditi kako je uspio od žestokog roka smiksati „slovenski šlager„? U to vrijeme je za mene producentski uzor bio Trevor Horn, mada se divim sada najviše sir Georgu Martinu. Sjećam se kako mi je godinu-dvije kasnije prišla Olja u toplesu, priđe do mene na plaži u Diklu, te me opet zamoli da je primim nazad kao menadžer. “Tražio sam te mjesecima, potpisao ugovor u tvoje ime, traži te Suzy da dođeš snimati, a ti samo nestaneš! Idi u k...!, rekao sam Olji.
Otišla je potom na studij filmske umjetnosti u Zagreb, a zatim u Englesku, ali je i dalje živjela kao da nema sutra i to ju je i ubilo. Velika je to šteta.
Bila je strašan talent. Bila je dobra klavijaturistica i vrstan tekstopisac – kompletan kantautor. Da je i malo bila prisebna, bila bi jedna od najvećih zvijezda. (M. Bakić-aktivirajkarlovac.net)
Zatvorena vrata jednog diskografa otvaraju druga. Ovog puta u Jugotonu gdje svojim hitom "Sladoled" kao autor I izvođač gostuje na petom albumu Prljavog Kazališta "Zlatne godine". Album je sniman u studiju SIM pod produkcijom Ivana Pike Stančića. Album s novim pjevačem Mladenom Bodalecom odlično prolazi jer je zvuk albuma više okrenut komercijalnom. S izlaskom albuma, "Sladoled" još izlazi kao singlica na A strani (na B strani je "Moja je djevojka otišla u armiju" od P. Kazališta), sve u svemu, idealna odskočna daska za Olju. Međutim, pored svih posloženih karata na pravom mjestu i u pravo vrijeme – ona opet nestaje.
Intervju sa Jasenkom Hourom u Đuboxu 1985.: "Uzeli smo jednu djevojku koja je potpuno nepoznata za ovaj grad. Zove se Olja, to je dovoljno. Čini mi se da bi s onim senzibilitetom koji nosi mogla napraviti lijepu karijeru."
Zagreb, Amsterdam, Beograd, London samo su neke od destinacija gdje Olja pojavljuje pa opet nestaje.
Iako bi bilo logično zaključiti da je višegodišnja kompozitorska apstinencija isprepletena sa brojnim privatnim problemima zauvijek zakopala njen neiskorišteni opus te bacila u zaborav njene najuspješnije angažmane, Olja sukladno svojoj naravi dokazuje da je u stanju svojom kreativnošću još više podignuti letvicu koju će preskočiti i u tome uspjeti.
Godine 2000.-e izlazi "Dan pod suncem", 75-to minutni dokumentarni film u režiji njenog tadašnjeg supruga Vlade Zrnića dobiva zvučnu konturu sastavljenu od glazbenih kompozicija koju sama potpisuje a ujedno sudjeluje i na montaži istog. Premijera filma se održava na najvećoj svjetskoj smotri dokumentarnog filma u Amsterdamu gdje je, među više stotina naslova, uvršten u konkurenciju 20 najboljih zaradivši NCDO-ovo priznanje. Slijedi poziv u Grčku na Zakynthos international film festival od same glavne selektorice festivala Lucie Rikaki čime je ovim potezom tvorcima filma ukazana posebna čast. Na Danima hrvatskog filma, Olji će pripasti nagrada Oktavijan za originalnu glazbu i montažu filma. Godine 2002.-e slijedi New York, međunarodni festival nezavisnog filma i videa. Festival na kojem je bilo prikazano više od 250 naslova različitih filmskih na Manhattanu "Dan pod suncem" nagrađen je sa je Cinematography Award, nagradom za najbolji snimateljski i fotografski rad. Za vrijeme boravka u New Yorku, Olji ubrzo stiže ponuda od njemačke kompanije Inter Growe koja se zainteresirala za njenu filmsku glazbu. U inerciji dobrih newyorških vijesti, ubrzo stiže informacija da pet najpoznatijih europskih disko-jokeya koristi njene kompozicije a puštaju se i na MTV-u.
 |
| Kadar iz dokumentarnog filma "Dan pod suncem" |
Bajkoviti niz uspjeha opet nažalost prekida njen začarani ciklus nestajanja. Zbog teških ozljeda glave uzrokovanih nesretnim padom niz stepenice pada u komu. Pojavljuje se, nažalost, zadnji put u novinskom naslovu Zadarskog lista iz 6. kolovoza 2012.-e: Umrla je zadarska Amy Whinehouse...
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.