PULS

Nikola Bezić (gitara,vokal), Tamara Grgurev (synth, vokal), Kristijan Kanazir (bas), Nikola Dimić (bubanj)

Puls je bend s teško opisivom definicijom svoje zvučne slike. Tražiti eventualne utjecaje i podloge da bi se bavili anatomijom Pulsa bila bi nezahvalna disciplina. Čvrsta energična svirka, besprijekorni nastupi uživo, zanimljiva arhitektura pjesama jednostavno su ih činili "svojima". Nastali su iz pepela Leclerca, obećavajuće uzdanice čiji je uzlet spriječio splet različitih okolnosti. Nažalost, slična je sudbina pogodila i sam Puls. U đir kroz kratku povijest Pulsa prošetali smo s bivšim frontmanom Nikolom Bezićem.

PK: Nakon brodoloma Leclerca 1993.-e nastaje Puls. Da bi tadašnji Puls imao zdrav i normalan broj otkucaja odlučili ste preskočiti zadarske bedeme i rad benda preorijentirati u Zagrebu.  

Nikola: - U Zagreb smo stigli na Novu godinu 1993.-e još u formaciji Leclerca. Nakon raspada Vedran (vokal) se vraća u Zadar a ja, Niđo i Tamara odlučili smo oformiti novi band te raditi na novom materijalu. Tu nam se ubrzo priključuje Kristijan Kanazir Kana (bivši basist iz zadarskog Benefita i vlasnik prostorije u kojoj je 80-tih vježbalo pola zadarske scene). Ubrzo smo privukli pažnju nekom slavoncu Beri koji se bavio nekakvim nezavisnim menadžmentom vezano uz bandove. Sjeli smo mu na prvo slušanje pa nam se ponudio kao menadžer. Snimili smo odmah dvije stvari i nekakav spot u kino dvorani Remetinec, pa odmah potom gostujemo na TV DLT (Dugavljanska Liberalna Televizija) u emisiji Roberta Knjaza koji je vodio emisiju specijaliziranu za demo bandove. U sklopu emisije prikazivan je video našeg samostalnog koncerta u zagrebačkom Klubu 88 i bio je uključen unplugged nastup na krovu nebodera u Dugavama gdje se uostalom i nalazio studio.

Ali Beru smo otkantali 1994.-e jer „mi smo iz Zadra i možemo sve sami i što će nama sad tamo neki pametnjaković palamuditi i bla bla“. Hehe, tako nekako. Kako stvari stoje tih snimaka više nema.

PULS (1993.)

PK: Ako se ne varam tonske probe ste imali na Zrinjevcu ispod restorana Splendid...

Nikola: - Da, supruga Krune Levačića je to iznajmljivala, bile su dvije podrumske prostorije u kojima je uvijek sviralo 10-ak bendova, npr. Mayales, Funk Stuff, Pips Chips&Videoclips.

Kruno Levačić ponekad je silazio dolje vježbati na nečijem bubnju, pa bi obično sjedao za naš, iako su dolje bili i Ludwizi i Tame. Iako je naš bio sklepan od svega i svačega, redovito zakačen lanac na puknutoj crash čineli da bolje šuška i izgledao kao ciganski brlog,  jedini je bio naštiman. Štimali smo bubanj na e-mol i Kruno nije htio sjesti za nijedan drugi.

Male smo nesuglasice imali sa Pipsima, prijetili su nam porukama naljepljenim na bas pojačalo u ime BBB-a Dugave jer smo koristili njihovo, dok se nismo sreli u prostoriji, a onda su u roku keks okrenuli na šalu pa smo na kraju mi njima posuđivali gitarsko pojačalo.

U većoj sredini povećava nam se naravno i radijus poznanstava pa tako ubrzo prihvaćamo Banetov (gitarist Songkillersa) poziv da mu budemo predgrupa u Saloonu. Odsvirali smo tamo dvaput, nastupi su nam bili uigrani i na mjestu, premda baš profil publike koji je tamo zalazio nije bio spreman za naš zvučni izričaj. 

Tamara Grgurev

Nikola Bezić

PK: Dakle trnja svuda, zvijezda niotkud. 

Nikola: - Nije bilo jednostavno. Sami na novom terenu odradili smo desetak koncerata po Zagrebu (Klub 88, Đuro, Saloon...). Pokušali smo i u Sloveniji. Dogovorili smo u Celju neku manju turneju. U to vrijeme dosta se sviralo po deželi, svaka rupa imala je svoj klub i binu, ali smo odustali kad su nam rekli da sami moramo polijepiti plakate po svakom slovenskom zaseoku a jedva smo imali za gorivo do Celja i nazad. 

U samoborskoj Kuglani nastupamo dvaput. Mala anegdota: na drugom nastupu u toj dvorani koja prima cca nekoliko stotina ljudi svirali koncert ispred točno četiri posjetitelja. Istovremeno su Samoborci imali projekcije nekih art filmova a mi lošu najavu svirke pa je ekipa masovno otišla na filmove. Ali koja scena, mi uredno deremo na velikoj bini u ogromnoj praznoj dvorani sa publikom od doslovno četiri čovjeka od kojih je jedan bio sam organizator, drugi naš frend koji je došao s nama iz Zagreba i usred koncerta jedan domaći i ovaj naš se počnu tući šakama i stolicama, mi sviramo stvar i uredno je završimo do kraja, odložimo instrumente, upale se svjetla, razdvojimo ovu dvojicu dok nisu zasjeli na suprotne strane dvorane i natrag na binu odraditi posao do kraja. Zaradili smo samo 40 hr dinara za gorivo do Zagreba. Što ti je profesionalizam, hehe… 

Ljeto 1994.-e svirali smo u Zadru na Velu Gospu na Belafuži (samo jedan set, a trebali smo još jedan ili dva, ali su nam zabranili jer se već na prvom ekipa bacala sa bine, a i zamolili su nas da na tom prvom setu sviramo laganije stvari. Mi ionako nismo imali lagane a kako je zbog nas došla hrpa punkera iz grada mi opalili najžešće. Klinci se počeli bacati sa bine na beton, organizator ispalio pa su ostatak fešte odradili ostali izvođači bez nas (Bepo Matešić i Soul Fingers).

Par dana poslije pojavljujemo se na Beach Partyu u Zatonu u dva termina - u tri popodne dok se ljudi kupaju na +35 i u 5 ujutro pred par stotina najizdržljivijih. To u zoru je bilo cool. Nakon dana popraćenog toplotnim udarom na kraju nas je okupala kiša na bini.

Nikola Dimić

Unplugged nastup na DLT-u ( Dugavljanska Liberalna Televizija)

Puls u zagrebačkom Klubu 88

Raspali smo se u Zagrebu negdje 1995,-e zbog kronične besparice; nema love, nema snimki (gore priložene snimke snimljene su u prostoriji za probe iz miksete u deck, odsvirane su u kući kod prijatelja na Črnomercu, više su nam bile kao nekakav interni info), a bez dobrih snimki nema te na sceni. Autorski smo napravili negdje oko 30-tak pjesama. Problem Pulsa je bio i taj što su nam tekstovi bili na engleskom, pa samim tim nismo bili zanimljivi menadžerima za nekakvu daljnju promociju. Kristijan je ostao u Zagrebu i posvetio se karijeri ton majstora, radi u Gavelli do danas, bavi se snimanjem i ozvučavanjem, a Tamara, Niđo i ja smo nakon toga svatko u svoje vrijeme opet završili u Zadru.

PK: Puls je dakle tada stao, na ekranu se pokazala ravna linija popračena jednoličnim tonom, no poznavajući vas pretpostavljam da će opet doći do nekakve reinkarnacije u barem nekom drugom obliku?

Nikola: - Reinkarnacija se dogodila ali sad živimo u nekom sasvim novom organizmu koji razmišlja na mnogo drugačiji način. Nulapark je ime tog bića kojeg od stare ekipe hranimo ja i Tamara. Puls mu je zasada stabilan, zdravlje odlično. 

PK: O analizi općeg zdravstvenog stanja Nulaparka popričat ćemo onda uskoro.

Nikola: - Nema problema. Nulapark će se na vrijeme naručiti na pregled.